AL-DULIMI AND MONTANA MANAGEMENT INC. v. SWITZERLAND

• Judgment Date: 21 June 2016
• ECLI: ECLI:CE:ECHR:2016:0621JUD000580908
• Respondent State: Suiza
• Application Number: 5809/08
• Date: 21 June 2016
• Court: Grand Chamber (European Court of Human Rights)
• Counsel: MICHEL J.-C. ; OBEIDAT T. ; FRIES S.
• Applied Rules: 6;6-1;35;35-3;41
• Official Gazette Publication: [object Object]

© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.

© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.

© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.

SAŽETAK PRESUDE

AL-DULIMI I MONTANA MANAGEMENT INC. PROTIV ŠVICARSKE

OD DANA 21. LIPNJA 2016. GODINE

ZAHTJEV BR. 5809/08

ČINJENICE

Podnositelji zahtjeva su Khalaf M. Al-Dulimi, irački državljanin, i Montana Management Inc., tvrtka s registriranim sjedištem u Panami, čiji je direktor prvi podnositelj. Vijeće sigurnosti UN-a tvrdi da je podnositelj bio financijski direktor iračke obavještajne agencije za vrijeme režima Saddama Husseina.

Nakon što je Irak napao na Kuvajt 1990. godine, Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je Rezoluciju 661 (1990) i Rezoluciju 670 (1990) pozivajući države članice UN-a, kao i države nečlanice, da primijene opći embargo protiv Iraka, koji je uključivao i zaplijenjene kuvajtske resurse i zračni promet. Švicarsko Savezno vijeće usvojilo je 7. kolovoza 1990. godine dekret („Irački dekret“) s ciljem primijene ekonomskih mjera protiv Iraka. Podnositelji su navodili da je od tog datuma njihova imovina u Švicarskoj bila zamrznuta.

Irački dekret mijenjan je i dopunjavan u više navrata. Dana 22. svibnja 2003. Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je i Rezoluciju 1483 (2003) sa ciljem zamrzavanja imovine i financijskih sredstava koja su pripadala iračkoj Vladi, visokim dužnosnicima Vlade te entitetima koji su bili pod njihovim nadzorom. Dana 24. studenog 2003. godine Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo je Sankcijski odbor¹, odgovoran za sastavljanje popisa osoba na koje će se te sankcije primjenjivati te su se na tom popisu našla i imena podnositelja. Dana 12. svibnja 2004. godine podnositelji su dodani i na popis pojedinaca, pravnih osoba, grupa i organizacija na koje će se primjenjivati švicarski Irački dekret. Nakon što je imovina podnositelja u Švicarskoj bila zamrznuta po toj osnovi, Savezni ured za ekonomske poslove započeo je postupak konfiskacije.

Prvi podnositelj je zatražio da se usmeno očituje pred Sankcijskim odborom, s ciljem brisanja njegovog imena s popisa. Njegov zahtjev nije ispunjen, a konfiskacijski postupak je nastavljen. Dana 22. svibnja 2006. godine Savezni ured za ekonomske poslove poslao je podnositeljima nacrt odluke o konfiskaciji. Temeljem triju odluka donesenih 16. studenog 2006. godine, Savezni ured za ekonomske poslove odredio je konfiskaciju određenih iznosa deponiranih na bankovnim računima te njihovo prebacivanje na bankovni račun Razvojnog fonda za Irak. Ured je svoje odluke temeljio na činjenici da se podnositelji nalaze na listi koju je sastavio Sankcijski odbor Vijeća sigurnosti, da je Švicarska vezana rezolucijama Vijeća sigurnosti te da bi ime moglo biti brisano s popisa švicarskog Iračkog dekreta samo na temelju odluke Sankcijskog odbora.

Kako bi se osiguralo da postupak uvrštenja subjekata na popis bude pošten i jasan te kako bi se odredili uvjeti brisanja s navedenog popisa, Sankcijski odbor usvojio je 19. prosinca 2006. godine Rezoluciju 1730 (2006), kojom je uređen postupak skidanja subjekata s popisa.

Podnositelji su podnijeli žalbe Saveznom sudu protiv triju odluka donesenih 16. studenog 2006. godine. Podnositelji su prigovorili da konfiskacija njihove imovine predstavlja povredu prava vlasništva zajamčenog švicarskim Saveznim Ustavom te da postupak njihovog uvrštenja na sankcijski popis predstavlja povredu osnovnih postupovnih jamstava sadržanih u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (1966), Konvenciji te Saveznom Ustavu. Podnositelji su zatražili i mogućnost usmenog očitovanja.

Savezni sud je odbio žalbe, ograničavajući se na provjeru da se imena podnositelja nalaze na popisu Sankcijskog odbora te da je konfiscirana imovina pripadala njima.

Dana 13. lipnja 2008. godine podnositelji su podnijeli zahtjev za skidanje s popisa u skladu s postupkom predviđenim Rezolucijom 1730 (2006), ali njihov zahtjev je odbijen. U povoljnom mišljenju Državnog tajništva za ekonomska pitanja², podnositelji zahtjeva su obaviješteni da će zamrznuta sredstva moći koristiti za plaćanje odvjetničkih troškova nastalih u vezi s konfiskacijskim postupkom te postupkom skidanja s liste.

Dana 6. ožujka 2009. godine švicarske vlasti odgodile su...